Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

O meni:

~Merope Morticia Riddle~


~~Nova ja!Što nisam lijepa?Ah,znam da jesam!Eto nakon onoga što sam saznala odlučila sam u potpunosti promijeniti svoj izgled.I napraviti sve samo da Zabini pati.Jedina sam kčer Gospodara Tame i time se ponosim više no ičim.Njegova sam slika i prilika.Ne u izgledu već ponašanju.Međutim koliko opaka ja bila ipak imam nešto što moj dragi tata ne posjeduje.Nešto to prema nikome ne osječa.Ljubav.Da,da,ja volim.Sebe,na prvom mjestu,zatim svoje prijatelje,posebno Meg,Averya i ajde dobro,sad več svog bivšeg dečka Zabinija.I to je vjerojatno sve što trebate znati.Osim onih koji več dugo čitaju moj blog.Onih koji su ga čitali prije nego sam ga izbrisala.Moji vjerni čitatelji...

Likovi u mojoj priči:

Megan Nadia Fitzgerald


~Moja najbolja frendica.Za nju bi život dala.Za nju bi ubila.Čistokrvna vještica.Ponosna svojim precima.Hoda sa Malfoyem.Čini se da ga voli.Doksmo još bili u Hogwarstu svi su je zvali Slytherinska kučka.Kad to i je.Opaka je i time se jako ponosi.Čistokrvna je i hladna prema svima...osim prema prijateljima...kad je upoznate,ako vam vjeruje ne možete da je ne zavolite...znam iz iskustva...
Aquamarine Lily Riddle


~Jedna od mojih odličnih frendica.Slytherinka, zabavna i druželjubiva osoba, ima dugu smeđu kosu i smeđe oci, čistokrvna je, pra pra unuka Lorda Voldemorta. Članica 'Voldemortove Armije'.
Zack & Cody Slytherin


~To su oni, Slytherinski blizanci .Alex i Nicky Slytherin. Tek su na prvoj godini i tako su slatki. Ja ih obožavam. Tako su zabavni, od dragosti svi ih Slytherini zovu razredni klaunovi. Žive sa roditeljima i starijim bratom. Naj predmeti su im OOMS i Čarobni napitci. Čistokrvni su i rod Salazara Slytherina. Roditelji su im smrtonoše. Igraju metloboj, a tek su na prvoj godini(samo je rijetkima to uspjelo) i imaju zmiju Nagini (ime joj je isto kao i od Voldemortove zmije i kao od moje zmijice). Veoma su jaki i članovi su 'Voldemortove Armije'.
Margaret Riddle


!Moja "predraga"sestra...Sekica koju ja jako,jako volim...je da...Gospodar kaže da je još uvijek ne bi trebala ubiti...možda je s vremenom zavolim.Ja kažem da je to glupost.Možda je ne želim ubiti jer se bojim...možda ne bi uspjela,pa ona ubije mene.Ili uspijem pa njena majka ubije mene.U oba slučaja-loše mi se piše.Inače smo jako slične-po ponašanju...
Draco Malfoy


Mislim da svi znaju tko je Draco.Megin dečko.Več dugo.Jako je voli.Jedan od mojih najboljih prijatelja.Od kad smo otišli često brani Harry Pottera kad ga spominjemo.Čudno...Sve se češče povlači u sebe i ne komunicira satima i satima sa vanjskim svijetom.Kao da je bolestan...Nadam se da će mu uskoro biti bolje...
Blaise Zabini


Sad već moj bivši dečko.Posvađali smo se jer me počeo vrijeđati.Sad ne pričamo.Ah...što se moža?Možda sam ga voljela...možda nisam...a on mene?Tko zna?Koga briga?Ne planiram se ponižavati zbog nekog umišljenog,bahatog dečka...
Avery Belfrey Eldritch


~Jedne sam večeri šetala šumom kraj zamka i srela prekrasnog bijelog jednoroga Rhoswena.Jašući Rhoswena dospjela sam do neke male kućice.Bijele,sjajne...Tamo sam upoznala Rhoswenova gospodara Averya.Avery je najdivnije biće koje sam ikad vidjela.Kad sam ga upoznala nisam mogla prestati buljiti u njega.Kao da me opčinio.Ona je kao muška Veela.Kao ja samo muško...Od kad sam ga upoznala stalno mislim na njega.Obećala sam da ću ga posječivati svaku noć.I svaku noć u isto vrijeme idem kod njega i onda mi satima...khm..."pričamo"...
Rhoswen


~Rhoswen je najljepši,najmagičniji,najbjeliji jednorog na kugli zemaljskoj...Njegov vlasnik je Avery (opširniji opis malo prema gore).

četvrtak, 10.01.2008.

If I should die before I wake,It's because you took my breath away.Losing you it's like living in a world with no air...

Ponedjeljak navečer...prvi dan novoga tjedna...ali što to mijenja?Opet će sve biti kao prije,kao jučer...Dnevni prorok će donijeti još dobrih vijesti za nas,loših za njih...Voldemort će i dalje biti isti,ogorčeni,najnaporniji crni mag u svijetu čarobnjaka,Zabini će i dalje biti umišljen,Lujiza i Maggie još uvijek tu,Meg i Draco i dalje odvojeni od ostatka svijeta zatvoreni u svojoj maloj,mračnoj prostorijici na kraju hodnika,kao u zatvoru,Aqua i blizanci i dalje isti...Neutralni,uvijek nasmiješeni,najvedriji...A ja...ni ja se ne mijenjam.Još sam uvijek ista...kao i svi...
Evo mene,ista ona od prošlog tjedna,sjedim u tzv. dnevnom boravku,bulječi u visoki,vjerojatno najviši,strop misleći na Averya.Svoju jedinu i najslađu tajnu...Mislim na njega neprestano.Ponekad mi u,teškom mukom organizirane misli uskoći neka druga misao,predstavljajući autsajdera.Mrzim kad se to događa.Baš kad sam se navikla da ovaj tjedan,vjerojatno i sljedeći,neću prestati misliti o Averyu,na pamet mi padne mali,stari dnevnik i onaj misteriozni natpis “Black Cinderella”...Kako je taj dnevnik dospio u ovaj prastari,napušteni zamak Bogu iza nogu?I zašto ništa nije upisano?Samo ime tj.pseudonim...
O.K...još sam uvijek u istom položaju,misleći o istoj stvari...I onda napokon odlućim...Moram nekome reči.Moram reči Meg.Ona zasjužuje znati...najbolja mi je prijateljica još od prve godine...
Naposljetku,kad sam čvrsto odlučila da ću joj reči,viknem:
“Meg!!!!”
pričekam nekoliko trenutaka,sekunda,minuta,ali odgovora i dalje nema.Skupim ono malo snage što mi je ostalo od napornog razmišljanja i iz dna glasnica viknem:
“Meg!!!!”
Viknula sam tako glasno,da je vrisak još pola minute odzvanjao prostorijama dvorca.
Opet sam pričekala nekoliko minuta,ali opet isto.Odgovora nema.'Sigurno su u onoj svojoj jezivoj sobici.Tko zna što tamo rade po cijele dane.Ah...pitam se...'pomislim,ali ipak odlučim provjeriti.Nekoliko pitanja dobiti će svoje dugo očekivane odgovore ulaskom u tu sobu.Što se tamo nalazi?Zašto je tako važna?I što li,pobogu,tamo rade?
Teškim koracima krenuh na kat.Kao da su mi marte odjednom još tonu otežale.Zdrav razum me sprječavao da posegnem za kvakom,da otvorim vrata,ali ja sam čvrsto odlučila.Ulazim i gotova priča.Skupim svu svoju hrabrost,a vjerujte,ja je imam i previše,i otvorim vrata žmireči.Ko zna što sam očekivala,ali ovo nikada.Meg i Draco su stajali zagrljeni,što naravno nije nimalo čudno,ispred male,bijele kolijevke,s takvim spokojem na licu.E to je čudno.
“Meg,Draco!Što je to?”
Na sam spomen njihova imena i oslovljavanja kolijevke sa TO,Meg i Draco ustuknu i okrenu se prema vratima.Sljedeće riječi Meg je jedva razgovjetno izgovorila:
“M-M-Merry...što...što ti radiš o-ovdje?”
“Došla sam te zamoliti za uslugu.Ali očito si zauzeta...Odgajanjem djeteta!”
Bila sam bijesna.Ko ne bi?Ima dijete i nije rekla svojoj najboljoj prijateljici!Odjednom se osječam tako usamljeno.Tako...tako...napušteno...Izraz na mom licu od ljutnje u tren se pretvorio u razočaranje.I oni su to vidjeli.Shvativši da me gledaju puni sažaljenja brzinski se nasmješim nekim kiselim smješkom.Moje izvaredne glumačke sposobnosti odjednom su zakazale.Ali ne dam se.Uspravim se,shvativši da sam pogrbljena i veselo krenem prema njima.Tj.prema bebi.
“Buci buci clatko mavo.A buki baka bibi čuču tiki.Bubu baba!Aha!Da,da.Jeci ti jeci mala,catka bebica.
A ko ci ti?pitac ce.Ja cam tvoja tetica Mevi.Mevope...Da,da...”
Završivši sa tepanjem,izvinite,naglo me uhvatio napad nježnosti,pogledam u Meg,pa u Draca smiješeči se od uha do uha.Shvatim da im je odahnulo jer su se oboje nasmijali.
“Pa dobro jeste li vi normalni?!?!Pa kad ste mi planirali reči?!?!Zar ja stvarno moram sve zadnja saznati!?!?Znaju li blizanci?!Blizanci znaju a ja ne!Nečuveno?!”
Oboje ustuknu,promijenivši izraz lica.Pravo iznenađenje.
“Mislili smo ti reči...ali...bila si zaokupljena...”
Dracov pokušaj isprike nije bio dugog vijeka.Naravno da im nisam dopustila se ispričaju i objasne.Bila sam preljuta.
“Ja...ja ne mogu vjerovati.Nakon svega što mi se događa...očekivala sam da bar u tebe imam povjerenja.Ili...bar ti u mene...Ja...ja ne znam što da kažem...”
Zastala sam na tren,obrisala suze s lica,koje su u međuvremenu nekontrolirano tekle,dočarala si stolicu,više mi je ličila na fotelju,nešto izmađu,i nastavila,sad več mirnijim glasom:
“Kako se zove?Bog ti pomogo ako ne nosi moje ime...”
Nasmijali su se.Bar netko od nas da je sretan.
“Ruby Anastasia Yasmin Belle...”
odgovori Draco,dočara još dvije identične stolice i oni sjednu.
“Dugo ime...Niti jedno moje...hm...”
“Oprosti Merry...ali Gospodar nam je naredio da te ne uznemiravamo...”
“Koga još briga što on govori?”
“Nas...prijetio je da će ubiti Ruby...”
“Ah...”
Tako tipično za Voldemorta.Ako nešto nije po njegovom odma kolji!Taj se nikad neće promijeniti.
Ustala sam,osječajući se tako samo.Opet.Bez riječi lagano odšetam do vrata,promrmljam:
“Nečvmvišesmtati...”
Zatvorim vrata na izlasku i potrčim.Trčala iz sve snage.U šumu.Ka Averyu.
Ali nisam tako daleko stigla.Uspjela sam doći do ušča jezera i sjesti.Sjela sam na najtvrđi kamen i učinila jedino što me u ovakvim trenutcima smiri.Zapjevala pjesmu koja najviše odgovara mojim trenutnim osječajima:
“If I should die before I wake
It's cause you took my breath away
Losing you is like living in a world with no air.

I'm here alone didn't wanna leave
My heart won't move it's incomplete
If there was a way that I could make you understand

But how do you expect me to live alone with just me? cause my world revolves around you it's so hard for me to breathe

Tell me how I'm supposed to breathe with no air?
Can't live, can't breathe with no air
It's how I feel whenever you ain't there
It's no air, no air

Got me out here in the water so deep
Tell me how you gon breathe without me?
If you ain't here I just can't breathe
It's no air, no air

I walk, I ran, I jump, I flew
Right off the ground to float to you
With no gravity to hold me down for real

But somehow I'm still alive inside
You took my breathe but I survived
I don't know how but I don't even care

So how do you expect me to live alone with just me? cause my world revolves around you it's so hard for me to breathe

Ali pjesma me nije smirila.Osječajuči se gore nego prije gorko sam zaplakala.Vruče su suze u šesnaest redova tekle niz moje obraze.'Zašto se sve raspada?Zašto mi ne ide?Zašto,zašto,zašto?'
Ustanem,pokušavajući se smiriti.Pogledam svoj uplakani odraz u jezeru.Dugo sam ga gledala,shvačajući da nisam ista osoba kao kad sam se družila sa Lunom.Odjednom se iza mene stvore tri zakukuljene prilikeUpirući svoje štapiće u mene.Ustuknem i okrenem se prema njima,neprimjetno prebiruči po pelerini.Zatim shvatim da sam ostavila štapić u dvorcu.
“Imaš nešto što pripada nama...”
Progovori jedna od tri prilike u crnom.Progovori glasom od kojeg mi se krv u žilama zaledila.Glasom koji sam tako prezirala.Glasom Harrya Pottera...

subota, 29.12.2007.

Black Cinderella

Noć...tama...dementori...ledeni,zapušteni zamak...ja i moji prijatelji...Gospodar...smrtonoše...Sve kao i obićno.
Dugo se nisam javljala.Dugo nisam znala na ćemu sam.Tko sam,što sam...Odlućila sam zaboraviti sve što se prije događalo.Kako smo pobjegli iz Hogwarsta,kako sam ja pobjegla od njih,svojih najboljih prijatelja.Zabiniju se moje ponašanje zadnjih nekoliko dana nije svidjelo,pa mi je stalno prigovarao.Na posljetku sam prekinula s njim.Tko bi me krivio?Stalno mi je prigovarao da sam veča kučka nego prije.Jednom je čak i rekao da sam skinula Meg sa trona.
Prvo vrijeđa mene,pa vrijeđa moju najbolju prijateljicu.Još će vrijeđati i blizance,a onda ću ga ubiti.Sad ne prićamo,što je dodatno otežalo već tešku situaciju dolaska moje "predrage" sestre.Ustvari nije ona tako loša.Opaka,crna,bahata,pametna,lijepa,odlična vještica...Vrlo slična meni.Tko bi rekao?Jedino što mi smeta je njena majka.Lujiza!Osječam se tako ljubomorno u njenoj blizini.A Gospodar se ponaša kao da je voli.Moju majku nikad nije volio.Užas...
Sinoć sam pronašla čudnu,staru,ljubičasto-crnu bilježnicu.Nalikuje na korišteni dnevnik.Odlučila sam je iskoristiti,pa sad sve događaje zapisujem unutra.Na prvoj stranici dnevnika,crnom je tintom več od prije bilo napisano Crna Pepeljuga pa sam ja odlučila potajno sebe nazivati tim nadimkom.Kao Snape Princ miješane krvi.
Čudan je taj dnevnik.Od nekud mi je poznat.Samo ne znam od kud.
Meg i Draco se čudno ponašaju u zadnje vrijeme.Cijelo vrijeme se grle,ljube,maze...užas...nemam pojma zašto mi to odjednom smeta.Dok sam bila sa Zabinijem sve mi je to bilo preslatko.Možda mi fali...
Meg sve češče zalazi u zaključanu prostoriju na dnu hodnika.Nikoga ne pušta unutra i nikome ne želi reči što to krije.
Kad je pitamo bahato odgovori:
"Imam ja pravo na svoje tajne..."
I ode nosom parajuči oblake.Pa tko je ne bi obožavao?Slatko moje opako djetešce...
Crvorepa više nema...Minerva ga je ukokala.Ne mogu reči da mi je žao.Štoviše nikad ga nisam voljela.Uvijek mi je proturiječio i bio drzak u mojoj blizini.Napravili smo mu grob


REST IN PEACE
PETER PETTIGREW
PONOSNI SLJEDBENIK GOSPODARA TAME

Eto-znan da mi post ni nešto,ali nisan imala inspiracije.Budite zadovoljni što san se vratila.Šalje pozdrave i iden isti.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.